Ritam života često nas prisiljava da sate i sate provodimo sjedeći i ne ostavlja nam dovoljno vremena za fizičku aktivnost. Takav način života može dovesti do bolova u vratu i križima, a odličan način preventive i liječenja je program pod vodstvom fizijatra i fizioterapeuta.

Posebno vođene vježbe pomažu vam vratiti izgubljene funkcije i sposobnosti organizma, a izuzetno su važne u oporavku i sprečavanju cijelog niza bolesti i stanja. Ovakva vrsta terapije može značajno popraviti kvalitetu života, ali uspjeh u mnogome ovisi o suradnji i trudu samog pacijenta.

Naši stručnjaci posebno uspješno riješavaju bolna stanja i oporavak nakon operacijskih zahvata na kralješnici. Kao pomoćno sredstvo koristimo različite metode elektroterapije: terapijske struje, elektrostimulaciju, ultrazvuk i laser.

 

BOLESTI

Fizikalna medicina i rehabilitacija je iznimno važna kod sljedećih stanja:

Oboljenja i ozljede mišićno – koštanoga sustava; Ortopedskih i posttraumatskih stanja; Kroničnih reumatskih bolesti;  Upalnih reumatskih bolesti u neaktivnoj fazi;  Rehabilitacije sportskih ozljeda; Sindroma prenaprezanja; Rehabilitacije kroničnih bolnih stanja;

Ozljeda mozga i kralježničke moždine te perifernih živaca; Multiple skleroze; Polineropatije i Cerebralne paralize.

 

Multipla skleroza (MS)

Bolest

Multipla skleroza je stanje koje može utjecati na mozak i leđnu moždinu te prouzročiti čitav niz različitih simptoma poput problema s vidom, pokretanjem ruku ili nogu, osjetom i ravnotežom.

Simptomi se često mogu liječiti, ali MS je stanje koje traje cijeli život: u nekim slučajevima može dovesti do ozbiljnih teškoća i invaliditeta premda može biti i blaga.

Najčešće se dijagnosticira u dvadesetima i tridesetima, ali može se razviti u bilo kojoj životnoj dobi. Češća je kod žena nego kod muškaraca i predstavlja najčešći uzrok invaliditeta u mlađih odraslih osoba.

 

Simptomi

Multipla skleroza ima cijeli niz simptoma i može se manifestirati na bilo kojem dijelu  tijela, a sami simptomi su nepredvidljivi i mogu se jako razlikovati od osobe do osobe. Nekim bolesnicima se kontinuirano razvijaju i pogoršavaju tijekom godina, drugima se povremeno pojavljuju i opet nestaju. Periodi pogoršavanja simptoma nazivaju se relapsom, a faza kada se simptomi ublažavaju ili nestaju zove se remisija.

Ovo su neki od najčešćih simptoma: 

  • umor
  • problemi s vidom
  • utrnulost i trnci
  • grčevi u mišićima, ukočenost i slabost
  • problemi s kretanjem
  • bol
  • problemi s razmišljanjem, učenjem i planiranjem
  • depresija i anksioznost
  • seksualni problemi
  • problemi s mjehurom
  • problemi s crijevima
  • poteškoće s govorom i gutanjem

Većina oboljelih od multiple skleroze ima samo neke od ovih simptoma. Ako sumnjate da imate MS, javite se liječniku, no zapamtite – mnogo je bolesti sa sličnim simptomima.

 

Liječenje

Iako još nema lijeka za MS, brojni tretmani mogu pomoći u kontroli stanja i stišavanju simptoma. Tretman koji će vama biti potreban određuje se prema simptomima i teškoćama koje osjećate, a može uključivati:

  • liječenje relapsa kratkim kurama steroidne terapije
  • korištenje specifičnih tretmana za pojedine simptome MS-a
  • smanjenje broja relapsa lijekovima koji se nazivaju terapijama za modificiranje bolesti.

Takve terapije mogu pomoći usporavanju ili smanjenju ukupnog pogoršanja invaliditeta kod osoba s MS-om tipa relapsirajuća remisijska multipla skleroza te kod onih sa sekundarno progresivnom multiplom koji imaju relaps, ali nažalost trenutno ne postoji tretman koji može usporiti napredovanje primarne progresivne MS ili sekundarno progresivne MS bez relapsa. Brojna istraživanja novih metoda liječenja i dalje su u tijeku.

 

 

Polineuropatije

Polineuropatija je poremećaj koji je rezultat oštećenja perifernih živaca. Periferni živci povezuju središnji živčani sustav, odnosno mozak i leđnu moždinu, s ostatkom tijela.

Difuzni je poremećaj i nije ograničen na pojedine živce ili pojedine udove.

Simptomi se postupno razvijaju, a u uznapredovaloj fazi može doći i do poteškoća s hodanjem.

Kod oštećenja osjetnih vlakana javljaju se:

  • osjećaji trnjenja
  • žarenja
  • peckanja
  • stezanja udova

Najizraženiji simptomi su na krajevima udova, odnosno na stopalima i na šakama. Postepeno se šire prema trupu, ali najčešće ne prelaze koljeno, odnosno lakat. Bol je izražena u mirovanju, a pojavljuje se spontano ili nakon fizičkog napora.

Motorički simptomi su najizraženiji u donjim udovima uz česte bolne grčeve u listovima. Dolazi do atrofije mišića potkoljenice i stopala zbog propadanja njihovih vlakana.

Zbog svih ovih promjena može doći i do deformacija ili izbočenja stopala te ograničenja pokretljivosti gležnjeva, zbog čega je potrebno što prije dijagnosticirati poremećaj i započeti liječenje.

Elektromioneurografija (EMNG) je ključna u dijagnostici polineuropatije, pomoću koje se analizom živaca utvrđuje o kojem je obliku oštećenja riječ i određuje se stupanj oštećenja.

Nakon detaljne dijagnoze odlučuje se o tijeku liječenja; ako je moguće, potrebno je odmah ukloniti uzrok polineuropatije, a zatim ublažiti simptome i napredovanje bolesti.

Liječenje se temelji na primjeni lijekova i fizikalnoj terapiji.

Ako je uzrok određeni lijek ili toksin, potrebno ga je odmah eliminirati te korigirati manjak vitamina. Time se može zaustaviti napredovanje bolesti, no oporavak je gotovo uvijek spor i nepotpun.

Kod bolova i osjećaja žarenja liječnik će prepisati lijekove koji će ublažiti ove neugodnosti. Radi se o neurogenoj boli i lijekovi izbora su antiepileptici i triciklički antidepresivi.

Ako se polineuropatija otkrije na vrijeme i uspije se ukloniti uzrok, za regeneraciju živaca i povlačenje simptoma bolesti potrebno je 6 – 12 mjeseci. Postoje i polineuropatije čiji simptomi ne mogu u potpunosti nestati, a cilj terapije je ublažiti ih.

 

 

Cerebralna paraliza (moždana kljenut ili CP) je stanje (a ne bolest jer ne napreduje) neprogresivnih, ali često promjenjivih motornih oštećenja do kojih dolazi uslijed oštećenja mozga tijekom trudnoće, za vrijeme i poslije poroda, tj. prije pete godine života.

Očituje se lošom kontrolom mišića, ukočenošću mišića (spazam), paralizom i drugim neurološkim manjkavostima.

Cerebralnu paralizu mogu uzrokovati brojna oštećenja, ali je najčešće uzrok nepoznatNastale ozljede i nedostatak kisika za vrijeme trudnoće u najvećem postotku te manje za vrijeme i neposredno nakon poroda.

Teška bolest tijekom prve godine života (meningitissepsa, trauma, dehidracija) mogu dovesti do oštećenja mozga i cerebralne paralize.

Do oštećenja najčešće dolazi u dijelovima mozga koji kontroliraju pokrete mišića.

Cerebralna paraliza – ostali simptomi

  • slabije korištenje jedne strane tijela,
  • izrazita mlohavost ili napetost mišića,
  • bitno zaostajanje u kretnjama i razvoju naspram vršnjaka,
  • loša koordinacija pokreta,
  • pretjerano slinjenje,
  • poremećaji hranjenja,
  • epileptički napadaji,
  • usporen razvoj govora i govorne teškoće,
  • teškoće pri učenju.

Kod većine djece cerebralna paraliza se otkrije u prvoj godini života.

Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike.

Cerebralna paraliza je neizlječiva bolest pa je potrebno raditi na povećanju djetetovih funkcionalnih vještina. Tu od velike koristi mogu biti: edukacija, fizikalna terapija, radna terapija, ortopedska pomagala, ortopedska kirurgija, govorne vježbe, medikamentozna terapija (npr. uzimanje antikonvulziva za sprječavanje epileptičkih napadaja), itd.

Nužna je i edukacija roditelja kako bi razumjeli stanje svojeg djeteta i pomogli mu.

 

 

Cerebrovaskularni poremećaji

Epidemiološki podaci pokazuju da su bolesti krvnih žila neprijatelj broj jedan suvremenog čovjeka. Od njih su pak cerebrovaskularne bolesti, od kojih je najznačajniji moždani udar, treći najvažniji uzrok pobolijevanja i smrtnosti te vodeći uzrok invaliditeta u svijetu i u nas.

Jedan od najčešćih uzroka je začepljenje krvne žile ugruškom krvi kojega nazivamo tromb – tromboza moždane arterije – a nastaje u arteriji oštećenoj aterosklerozom. Rezultat je ishemični moždani udar. Ugrušak može nastati i na stjenci same arterije, najčešće na račvištima ili pak u srčanim šupljinama. Ugrušak koji se odlijepi od stjenke krvne žile ili nastane uslijed različitih nepravilnosti u radu srca nazivamo embolusom. Krvna struja ga nosi u krajnje žilice gdje dolazi do njihovog potpunog začepljenja, što je drugi način nastanka moždanog udara koji nazivamo moždana embolija.

Moždani udar može nastati i kada bolesna arterija istanjenog zida prsne, a krv se izlije u moždano tkivo pa takvu vrstu moždanog udara nazivamo moždano krvarenje. Nakon prsnuća proširenja krvne žile nastalog zbog prirođene promjene u razvoju stjenke krvne žile (aneurizma) nastaje moždani udar uzrokovan moždanim krvarenjem koje nazivamo subarahnoidalnim krvarenjem. Ukoliko je došlo samo do prolaznih smetnji moždane cirkulacije koje nisu rezultirale trajnim neurološkim deficitom i koji se povlači unutar najdulje 24 sata, a najčešće za nekoliko minuta, govorimo o tranzitornim ishemijskim atakama.

Ključno je pravovremeno prepoznavanje simptoma jer su istraživanja pokazala da je vrijeme najdjelotvornijeg učinka lijekova kod moždanog udara (tzv. “terapijski prozor”) vrlo kratko i iznosi tri do šest sati.

Najčešći simptomi moždanog udara su:

  • utrnulost, slabost ili oduzetost ruke, lica, noge, osobito ako je zahvaćena samo jedna strana tijela;
  • poremećaj govora (otežano izgovaranje, frfljanje, pogrešno razumijevanje);
  • gubitak ravnoteže i/ili koordinacije, kada su kombinirani s drugim upozoravajućim znakovima;
  • omaglica ili vrtoglavica, nesigurnost pri hodu ili iznenadni padovi, zajedno s drugim simptomima;
  • naglo zamagljenje ili gubitka vida, osobito na jednom oku;
  • nagla, jaka glavobolja, bez jasnog uzroka, osobito ako je praćena povraćanjem;
  • naglo nastao poremećaj stanja svijesti.

Faktori rizika su: povišen krvni tlak, šećerna bolest, povišene masnoće u krvi, srčana aritmija, pušenje, konzumacija alkohola, stres. Potrebno je raditi na prevenciji, redovito praćenje krvnog tlaka i pulsa, šećera i masnoća, provjeravanje stanja krvnih žila u tijelu putem ekstrakranijskog kolor dopplera karotidnih i vertebralnih arterija. Potrebna je tjelesna aktivnost, uzimanje redovito terapiju u slučaju postojanja faktora rizika te uzimati terapiju za cirkulaciju.

Vrtoglavice, omaglice i osjećaj nesvjestice

Omaglice i vrtoglavice su jedan od češćih simptoma koji dovode bolesnika liječniku, posebno nakon četrdesete godine života.

Mogu biti centralnog i perifernog porijekla. Znak su poremećaja u vestibularnom sustavu, koji služi za održavanje ravnoteže (strukture unutarnjeg uha, vestibularni živac, moždano deblo i mali mozak).

Vrtoglavica je osjećaj pravog rotacijskog kretanja bolesnika ili okoline oko bolesnika.

Druge senzacije koje nisu vertigo su obično omaglice, nestabilnost, «lebdenje»…

U poremećaje ravnoteže, osim prave vrtoglavice spadaju još i sinkope i presinkope, nestabilnost i druge, manje specifične smetnje.

Sinkope (odnosne presinkope) predstavljaju osjećaj nesvjestice, često praćen neugodnim osjećanjem, mučninom, strahom i prolaznim gubitkom vida. Uzrok je pad opskrbe mozga krvlju ispod potrebne razine. Osjećaj nestabilnosti može imati oblik osjećaja neravnoteže, nesigurnosti, nestabilnosti.

Poremećaj kod prave vrtoglavice obično u unutarnjem uhu, dok je kod ostalih najčešće uzrok neurološki, kardiološki ili neka druga sistemska bolest.

Ukoliko je vrtoglavica nastala naglo, uz ponekad prisutan šum ili punoću u uhu ili oslabljen sluh, prvenstveno se sumnja na bolest unutarnjeg uha.

Ako je razvoj postupan uz izražene i druge simptome uzrok je obično izvan uha. Vertigo prouzrokovan promjenama u središnjem živčanom sustavu je najčešće povezan i sa drugim znakovima kao dvoslike, poremećaj govora, motorički ispadi… Smetnje mogu biti izražene povremeno ili stalno, što opet može ukazivati na eventualni uzrok.

Prilikom kliničke obrade bolesnika koji se žali na vrtoglavicu i slične simptome je važno uzeti što više podataka od bolesnika (dobra anamneza). Kod pregleda treba obratiti pažnju na arterijski tlak (uključujući mjerenje u ležećem i stajaćem položaju), potreban je pregled uha na postojanje znakova upale kao i pregled kardiologa I neurologa.

Ključen je klinički pregled. Za detaljniju obradu mogu se napraviti osnovne laboratorijske krvne pretrage, stabilometrija, tonski audiogram, evocirani potencijali moždanog debla (BERA), ultrazvučno ispitivanje krvnih žila koje opskrbljulju mozak krvlju (Color Doppler), EKG, RTG vratne kralješnice te CT ili MRI mozga. 

Za dokazivanje benignog posturalnog poremećaja ravnoteže koristan je tzv. Dix-Hallpikeov manevar, pri čemu se naglo mijenja položaj bolesnika iz sjedećeg položaja sa okrenutom glavom u stranu u ležeći položaj.

Idući test koji se puno koristi je kaloričko (toplinsko) podraživanje unutarnjeg uha. Nakon pregleda vanjskog uha i bubnjića (jer se ne smije izvoditi kod perforacije bubnjića i upale), u zvukovod se uštrcava topla ili hladna voda ili zrak i prati se pojava nistagmusa. On nastaje podražajem centra za ravnotežu u unutarnjem uhu. Test vestibulospinalnih refleksa procjenjuje bolesnikovu mogućnost održavanja ravnoteže u slučajevima kada mu je smanjena mogućnost percepcije okoline (npr. kod zatvorenih očiju). U procjeni oštećenja sustava za ravnotežu uz ove se ponekad koristi elektronistagmografija (ENG), koja zapravo predstavlja skup pretraga koje se izvode na rotirajućoj stolici i bilježenjem nistagmusa u različitim situacijama (kaloričko podraživanje, praćenje točaka, rotacija…).

 

Uzroci:

Vestibularni neuronitis:

Jedan od češćih uzorka naglo nastale vrtoglavice.

Benigni paroksizmalni pozicijski vertigo (BPPV):

Također jedan od čestih uzroka vrtoglavice, ali u mnogo slučajeva ostaje neprepoznat.

Meniereova bolest:

Bolest se sastoji od tri karakteristična simptoma: vrtoglavice, šuma u ušima i gubitka sluha diuretika.

Cerebrovaskularne bolesti:

Promjene na krvnim žilama koje opskrbljuju krvlju područje unutarnjeg uha i malog mozga (stražnja lubanjska jama) mogu također dovesti do poremećaja održavanja ravnoteže. Ovo stanje je vrlo važno točno razlikovati od vastibularnog neuronitisa i sličnih bolesti izoliranih na unuatarnje uho.

Cervikogena vrtoglavica (vertebrobazilarni sindrom):

Jedan od češćih uzroka vrtoglavice i sličnih tegoba je nedostatna cirkulacija krvi kroz vertebralne arterije, koje prolaze kroz poprečne nastavke vratnih kralježaka, te oštećenja vratne kralježnice različitog podrijetla, a najčešće degenerativne, mogu uzrokovati smanjenu opskrbu kisikom dijelova mozga i unutarnjeg uha zaduženih za održavanje ravnoteže. Takvi se bolesnici često žale na bolnost u vratu i napetost vratnih mišića. Tegobe se mogu pogoršati kod naglih pokreta glave i vrata ili pri pogledu prema gore.

Migrena:

Vrtoglavica je česta popratna pojava kod bolesnika koji boluju od migrene. Može biti prisutna u fazi pred glavobolju (tzv. aura) ili tijekom trajanja migrenozne glavobolje, a može poprimiti značajke prave vrtoglavice, ili omaglice, nestabilnosti i dr. Liječenje kod ovog tipa vrtoglavice odgovara liječenju osnovne bolesti.

Multipla skleroza:

Multipla skleroza je bolest središnjeg živčanog sustava za koju se smatra da je autoimunog porijekla. Karakterizirana je demijelinizirajućim procesom, a najčešće se prvi put javlja u mlađoj odrasloj dobi. U određenog broja bolesnika se uz ostale tipične simptome može javiti i osjećaj vrtoglavice i nestabilnosti.

Tumori:

Tumori koji imaju ishodište u stražnjoj lubanjskoj jami mogu dovesti do vrtoglavice. Primjer takvog tumora je vestibularni švanom, koji zbog svog polaganog rasta ipak rjeđe dovodi do vrtoglavice nego što dovodi do slabljenja sluha.

 

Liječenje:

Liječenje ovisi o uzroku.

Ukoliko su tegobe izražene u tolikoj mjeri da bolesnik ima nemogućnost održavanja ravnoteže ili ukoliko se sumnja da je uzrok vrtoglavice cerebrovaskularni inzult (moždani udar), bit će potrebno bolesnika primiti u bolnicu radi daljnje dijagnostike ili liječenja.

Kada je vrtoglavica popraćena i mučninom i povraćanjem važno je osigurati nadoknadu tekućine i izgubljenih elektrolita infuzijama i uvesti u terapiju lijekove za smirenje i lijekove protiv mučnine. Kod smetnji ravnoteže povezanih sa centralnim uzrocima (multipla skleroza, moždani udar i dr.) liječi se osnovna bolest. Kod tumorskih procesa liječenje je kirurško.